Kako oterati miševe?

Zaštita od miševa

 

zaštita od miševaTri ključne tačke kako bi zaštita od miševa bila uspešna su: zatvaranje svih prolaza kroz koje mogu da se provuku, briga o dobrom skladištenju hrane  i higijena. Zahvaljujući savitljivoj hrskavici, miš se može provući kroz neverovatno uske otvore. Zato je važno proveravanje pukotina u temelju i zidovima, rupa oko prozora, streha, vrata, temelja, odvodnih cevi za vodu, struju, plin. Miševi se lako provlače pored vodovodnih cevi sudopera, mašina za pranje sudova i veša, cevi centralnog grejanja, ventilacije, kroz klima uređaje. Važno je ukloniti prostor i materijal za legla. Stare automobilske gume su idealno mesto za gnezda. Gomile drvne građe ili sena treba držati odignue od zemlje. Ukloniti kartone, krpe i bilo koje druge mekane materijale. Trava u dvorištu treba da je podšišana.

Hrana bi trebalo da se čuva u čvrstim,dobro zatvorenim kutijama koje ne mogu da pregrizu. Hrana za ljubimce, ptice i stoku ne bi trebalo da ostaje dostupna preko noći, već skladištena na način kao ljudska. Prosutu ili prolivenu hranu skloniti i očistiti mesto na kome se nalazila, kao i korišćeno posuđe poput roštilja koji se nalaze u dvorištima. Đubre treba redovno odlagati i prati kantu u koju se baca. Kuhinjski podovi, sudopere i radne površine potrebno je redovno i temeljno čistiti.

Čišćenje mišjih ostataka:

Neophodna zaštita prilikom uklanjanja mišjih gnezda, izmeta, uginulih miševa ili tokom čišćenja prostorija u kojima su miševi boravili (ili sumnjate da su prisutni) jesu zaštitna maska  I rukavice.  Možete koristiti gumene čizme, zaštitino odelo I zaštitne naočare.

Pre čišćenja, provetriti prostoriju kako bi se vazduh pročistio. Podjednako važno je da se prilikom usisavanja ili čišćenja metlom ne podiže prađina, ako se toksične materije iz urina ne bi raširile. Prvo se čisti mišji urin, izmet i legla. Ostaci se sakupljaju papirnim ubrusima i bacaju. Nakon toga, prostoriju je potrebno dezinfikovati sredstvima koji sadrže kalcijum hipohlorit. Dobro je dezinfikovati sva mesta za koje sumnjate da su miševi kontaktirali. Ukoliko naišete na uginule miševe, najpre ih natopite rastvorom hipohlorita, ostavite da deluje minimum 5 minuta , a zatim sve pokupite i uplastičnukesu koju ste dobro zatvorili. Smeće treba što pre odstraniti. Iako ste na rukama imali gumene rukavice, nakon čišćenja, ruke dobro oprati i dezinfikovati.

Ekološka zaštita od miševa

lampa za misaNije lako ući u trag miševima, a to je svakako polazna osnova za odbranu od ovih glodara. U tome može pomoći Uv lampa pomuću koje se detektuju tragovi mišjeg urina.

 

zaštita od miševaU procesu identifikacije jazbine, korisne su i Rodo fiber lopte od pamuka sa fluorescentnim prahom koji pokriva krzno miseva i omogućava uočavanje.

 

kako oterati miševe

Miševi su velike štetočine koje jedu svu hranu koju je čovek namenio za sopstvene potrebe, kao i potrebe životinja. Ekonomske štete su velike, više milijardi dolara godišnje, jer miševi pojedu značajan deo hrane, ali još veću količinu zagade urinom i izmetom.

Prenose više od 35 bolesti među kojima su i leptospiroze, hemoragične groznice sa bubrežnim sindromom, limfocitni koriomeningitis, sodoku groznicu, salmonelozu, tularemiju, kugu i još nekoliko bolesti koje se ne pojavljuju u našim krajevima.

Ljudi se mogu zaraziti dodirom životinja, preko kontakta sa hranom i vodom koja je
zagađena izmetom, urinom i pljuvačkom, kupanjem u void koja je na ovaj način zagađena ili ujedom glodara. Bolesti se prenose i preko parazita koji na njima žive poput krpelja, grinja, buva.

Najozbiljnije oboljenje koje miševi prenose na ljude jeste hemoragijska ili mišja groznica, U nekim delovima sveta smrtnost od ove bolesti iznosi i do 20 odsto.

Uzročnik oboljenja je hantavirus koji prenose šumski miš, šumska voluharica,zaštita od miševa prugrast poljski miš. Zaražene jedinke izlučuju velike količine virusa  sekretom, urinom i izmetom. Na čoveka se prenosi respiratornim putem odn. udisanjem prašine u kojoj se nalaze sasušene izlulevine miševa u kojima se virus može zadržati i nekoliko dana.

Najugroženiji su ljudi koji su zbog prirode posla upućeni na ove životinje. Među njima se nalaze zemljoradnici, šumari, domaćice, vojnici, planinari, izletnici. Često su i loši higijenski uslovi života uzročnici mišje groznice, zatim učestalo ležanje na tlu, korišćenje neopranih poljskih, šumskih i baštenskih plodova, neprokuvanog mleka i voda sa nezaštićenih tokova.

Kako prepoznati miša u kući

zaštita od miševaMišji izmet je nesumnjivi trag da se ovi mali glodare nalaze u vašem domu ili poslovnom prostoru.  Izmet izgledom podseća na sitno zrno pirinča, tamno braon, do crne boje.

Tragovi urina se mogu videti samo pomoću UV lampi, ali se zato oseća njihov neprijatan miris.

Tragovi grickanja su još jedan očigledan  znak da se miš odomaćio u vašim prostorijama. Karakteristično za rupe koje miševi prave jeste da su relativno glatkih ivica.

Šta sve može miš

Miš ima veliku adaptibilnu moć zahvaljujući čemu je najrasprostranjenija vrsta sisara na svetu posle čoveka.  Živi svuda gde ima ljudi i hrane, prilagodljiv je različitim uskovima života, brzo se razmnožava, uspešno sakriva.  Najaktivniji je u sumrak i noću, dok se dnevnog svetla plaši.

Miš odlično vidi, čak i neke boje koje nisu u ljudskom spektru. Ima razvijeno čulo dodira čiji se receptori nalaze u brkovima, zbog čega može da oseti pokrete u vazduhu. Kroz brkove oseća i razlike u temperaturi.
Miš je brza životinja koja se vešto penje uz različite podloge, dobar je plivač, a može da skoči do 46 cm..Čulo sluha i mirisa su takođe odlično razvijeni.  

Miševi međusobno komuniciraju cičanjem tokom kojeg proizvode i ultravukove.

Ukoliko je uhvaćen od grabljivca, otkinuće svoj rep kako bi se spasao.

U toku godine mogu da imaju do deset legla sa 9 do 14 mladih. Gnezda grade od različitih materijala, uključujući papire te stare krpe. Mladi se rađaju potpuno bez krzna, slepi i bez ušiju sa zatvorenim očima.  Iz legla izlaze nakon 18 dana, za 45 dana postižu polnu zrelost, a žive od 2-4 godine.

Miševi se svrstavaju u male glodarima iz roda miševa koji broji 38 vrsta. Kućni miš je  najpoznatija i najčešća vrsta čija boja krzna varira od bele, preko svih nijansi braon do crne. Dugačak je najviše 10 cm, a težak između 10 i 25 grama. Žive u grupi sa dominantinim mužjakom i nekoliko ženki. Hrani se žitaricama, biljnom i svakom drugom vrstom hrane koju pronađe u čovekovim skladištima.

Zanimljivosti

Arheološki dokazi  potvrđuju da je miš u Velikoj Britaniji naseljen u gvozdenom dobu!

Smatra se da je postojbina kućnog miša Srednja Azija. Kao slepi putnici na brodovima, a sada i u avionima, nastanjuju sve delove sveta, osim Antarktika.

Mišje srce kuca i do 632 otkucaja u minuti! Poređenja radi, ljudsko srce kuca između 60-100 otkucaja u minuti.

Mužjak agresivno brani svoju teritoriju. zaštita od miševa

Miševi su česti i oni koji su imali iskustva kažu da su idealni mali kućni ljubimci. Zanimljivog su ponašanja, žustri, veseli, ne zahtevaju naročitu negu.  Društvene su životinje, posebno aktivne noću

Ukoliko se ne poznaju, nisu iz istog legla, mužjaci će se neprekidno tući.