Strah od paukova je opšte prisutan među ljudima, ali zaista samo je nekoliko vrsta opasno za ljude. Pauci mogu ujesti ljude u samoodbrani, i mali broj vrsta proizvodi sličan efekat kao kod uboda komarca ili ose. Većina pauka koji su opasni, kao što su pustinjski pauci i udovice, će najpre pobeći i samo ujedaju ako su zarobljeni, mada do toga lako može doći slučajno. Odbrambena taktika „pauka levkaste mreže“, kojima je stanište Amerika i Australija, obuhvata pokazivanje očnjaka i otrova, mada oni retko vrše veća ubrizgavanja otrova, poznato je 13 smrtnih slučajeva tokom perioda od 50 godina. Njih smatraju najopasnijim paucima na svetu po kliničkim osnovu i toksičnosti venoma, iako se ta tvrdnja takođe pripisuje brazilskom lutajućem pauku, zbog znatno češćih nesreća.
Bilo je oko 100 pouzdano potvrđenih smrtnih slučajeva zbog ujeda pauka tokom dvadesetog veka, u poređenju sa oko 1.500 od uboda meduza. Za mnoge navodne slučajeve ujeda pauka se može predstavljati da su pogrešne dijagnoze, što otežava proveru efikasnosti tretmana pravih ujeda.